Leonardo da Vinci

Leonardo_da_Vinci.jpg
Leonardo da Vinci je bio talijanski slikar, arhitekt, izumitelj, glazbenik, kipar, mislilac, matematičar i inženjer.
Rođen je 1452. u Vinci, blizu Firence, u Italiji. On je bio najveći genij renesanse, višestruko nadaren čovjek neutažive znatiželje i žudnje za novim spoznajama.
Osim u umjetnosti, dao je doprinose u anatomiji, botanici, geologiji, matematici, optici, mehanici, astronomija, hidraulici, niskogradnju, tehnici proizvodnje oružja, urbanistici.
Njegove Posljednja večera i Mona Lisa spadaju među najpopularnije i najutjecajnije slike renesanse, dok njegovi spisi odražavaju duh znanstvenog istraživanja i mehaničke inventivnosti koja je bila stoljećima ispred svoga vremena.
Leonardova djela odraz su čovjeka toga doba, onoga što je osjećao i činio, strojeva koje je gradio kako bi moglao podizati crkve, palače, zamkove; strojeve za vođenje rata, za rad, za proizvodnju i trgovinu svih onih roba čija je dostupnost bila od vrlo velike važnosti za vladare i njihove dvorove.
No, još važnije, Leonardovi izumi svjedoče tko je i što on bio - čovjek kojeg je oblikovao najomiljeniji i najstimulativniji grad toga doba, Firenca.
Njegove ideje sadržane su u više od 6.000 Leonardovih zapisa.
Većinu svog života proveo je u Firenci i Milanu, a umro je 1519. u Amboiseu u Francuskoj.

Posljednja večera

Posljednja_večera.jpg

Posljednja večera Leonarda da Vincija jedno je od najvećih svjetskih umjetničkih remek-djela.
Unatoč jadnom stanju ova slika je postala ikonom kršćanskog slikarstva i jedna od najpoznatijih slika na svijetu.
Njezin uspjeh potječe iz Leonardove sposobnosti prikazivanja karaktera i dramatične napetosti, te njihovim smještanjem u dominantan i ujedinjujući arhitektonski interijer.
Likovi su organizirani u jasnu geometrijsku kompoziciju izduženog pravokutnika koji je podijeljen na 5 piramida (dvije grupe po tri apostola i Isus s raširenim rukama u sredini).

Reprodukcija djela:

Posljednja_večera_2.jpg
Isusova trokutasta forma ponavlja tri prozora iza njega što simbolično predstavlja Sveto Trojstvo.
Polukružna luneta iznad središnjeg prozora, zajedno s svjetlošću prozora, služi kao arhitektonska aureola.
Dominacija Krista je istaknuta i linijama perspektive arhitekture koje se radijalno šire iz njegove glave poput "zraka" božje svjetlosti koja se širi od "Svjetla svijeta" izvan slike.

Mjesto i vrijeme nastanka:


1494. Leonardo da Vinci dobiva zadatak da napravi sliku Posljednje večere u dominikanskoj crkvi Santa Maria delle Grazie, koju je Vojvoda od Milana izabrao sebi kao obiteljsku kapelu i mauzolej, i koju je 1492. godine Bramante djelomično renovirao.
1498. Luca Pacioli u svom traktatu De divina proportione potvrđuje Vojvodi od Milana da je vidio djelo u potpunosti gotovo.
Slika je preživjela bombaški napad saveznika 1943., no vlažni su zidovi uzrokovali konstantno pogoršavanje stanja cijele slike.
Kompleksni i radikalni postupak restauracije dovršen je u drugoj polovici 1990-ih, tako da je djelo opet dostupno javnosti.

Tehnika i tehnologija:


Slika je rađena temperama na ciglenom zidu.
Leonardo da Vinci je prvi umjetnik koji je koristio tehniku slikanja sfumato.
Sfumato je način slikanja koji je dobio ime po talijanskoj riječi fumo, što znači dim.
Kao što i samo ime govori, vještim izbjegavanjem oštrih obrisa i graničnih linija, postiže se efekt prozirnog vela koji prekriva tj. zamagljuje čitavu kompoziciju.
Dimenzije slike su 422 cm × 904 cm

Tema djela:


Poput Masacciovog "Svetog Trojstva", Leonardova Posljednja večera je smještena na razinu gledateljeva očišta i iluzionistički ispunjava zid tako da nam se čini kako se prostor otvara iza postojećeg prostora.
Leonardo je prikazao nekoliko pokreta likova koji su uslijedili nakon što je Isus najavio kako će ga jedan od njegovih učenika izdati.
Svaki od apostola je reagirao u skladu sa svojom osobnosti koje su opisane u Bibliji.
Petar, koji se nalazi kao peti s lijeva, u bijesu je zgrabio nož kojim će kasnije odsjeći uho jednom od vojnika. Ivan, najmlađi apostol, pada u nesvijest prema Petru. Toma, Isusu prvi s desna, upire svojim nevjernim prstom u vis.
Juda se, koji je odmah Petru s lijeva, kao zlikovac na slici, nezainteresirano oslanja laktom na stol udaljivši se što više od Isusa. U Leonardovoj izvedbi Posljednje večere, Juda sjedi na istoj strani stola kao i Isus i Apostoli, a ne - kao po tradicionalnoj shemi - njima nasuprot. Leonardo ga je istaknuo tako što je on jedini lik čije je lice u tami i koji ne reagira jasnom gestom na Isusove riječi.

Linkovi:


http://hr.wikipedia.org/wiki/Leonardo_da_Vinci

http://hr.wikipedia.org/wiki/Posljednja_ve%C4%8Dera_%28Leonardo%29

http://hr.wikipedia.org/wiki/Sfumato