POKLONSTVO KRALJEVA


Leonardo Da Vinci


621px-Leonardo_da_Vinci_Adoration_of_the_Magi.jpg

AUTOR:
Leonardo Da Vinci (1452-1519)
NAZIV SLIKE: Poklonstvo kraljeva
VRIJEME I MJESTO NASTANKA: 1481. godina, Firenza
DIMENZIJE: 246,7 x 243,5 cm
Ovo je prva Da Vincieva samostalna, ali ujedno i revolucionarna slika.
Djelo je ostalo nedovršeno kada se umjetnik 1482. preselio u Milano.
Slika se čuva u Galleria degli Uffizi u Firenzi.


TEHNIKA I TEHNOLOGIJA: ulje na drvetu. Kompozicija se odlikuje geometrijskim redom i precizno izgrađenim prostorom u perspektivi. Leonardo ne razmišlja o konturama već o trodimenzinalnim tijelima, koja postaju vidljiva u većem ili manjem stupnju zahvaljujući svjetlosti koja ih obasjava. U pejzažima koji su u sjeni oblici su nedovršeni, njihove konture mogu se samo naslutiti. Pri ovakvoj metodi oblikovanja (nazvanoj chiaroscuro, “svjetlo- tama”) likovi više nisu odvojeni jedno od drugih, već su spojeni u jedno novo slikarsko jedinstvo.

TEMA:
Slika prikazuje dolazak Kraljeva Bogorodici i Isusu.
U središtu slike sjedi Bogorodica s malim Isusom, ispred kamene uzvisine iz koje rastu dva drveta. Tri kralja, koja su na svojem putu s istoka pratili Betlehemsku zvijezdu, klanjaju se Isusu koji sjedi u majčinu krilu. Prvi kralj, Gašpar, prikazan s lijeve strane, duboko se klanja Majci i Isusu. U desnoj strani drugi kralj, vjerojatno Baltazar, sa strahopoštovanjem je pao na zemlju. Dok pruža svoje darove Isus ga blagoslivlja. Treći najmlađi kralj, vjerojatno Melkior, prikazan je u prvom planu slike, uzdignute glave. Mnogi drugi likovi okupljeni su u polukrugu oko Bogorodice: Među njima Josip (starac uz lijevi rub slike ili bradati starac iza Bogorodice) te mnogi ljudi, članovi kraljevske pratnje. Vidljivi su različiti pokreti i geste prikazanih figura. Večina ih je usredotočena na Bogorodicu i dijete, dok neki gledaju u nebo, možda u betlehemsku zvijezdu. Kraljevi kleče, a ostale prisutne osobe, ispružene kao da se zaštičuju od svjetla Djevice i djeteta, stoje u temelju idealne piramide čiji vrhunac naznačava Djevica. Prazan prostor što ju okružuje pretvara ljudsko u božansko. Svjetlo, veliki gospodar, pobjeđuje u svojoj dijalektičkoj borbi s tminom: magloviti obrisi lica i draperije više su spiritualno treperenje nego blagi chiaroscuro. Desno postavljeni pastir koji gleda van slike uzima se kao mladalački samoportret Leonarda da Vincia.



Slika3.jpg


Dok se figure u prednjem planu slike zbijaju oko Bogorodice, ljudi i životinje iz kraljevske pratnje raspršeni su po stražnjem djelu slike. U stražnjem planu vidimo ruševine kralja Davida, što je aluzija na starozavjetne Kristove pretke. Dvije mladice koje rastu na ruševinama palače kralja Davida pandan su paru stabala iza Bogorodice i Krista, a mogu se tumačiti kao simboli novoga doba mira i milosti Božje koje će uslijediti nakon Kristova rođenja.
Na kraju, dva propeta konja u stražnjem dijelu slike koji izgledaju kao da su jahači u borbi, možda su aluzija na legendu prema kojoj su tri kralja nekada bili ljuti protivnici. Pomirili su se, kao i čitavi svijet tek poslije čudesnog putovanja, nakon što su vidjeli dolazak Spasitelja. Propeti, suprostavljeni konji su tada aluzija na njihovo prijašnje neprijateljstvo, snažan kontrast početku razdoblja mira predstavljenog u prednjem dijelu slike. Podjelom prostora slike na prednji i stražnji plan, Leonardo stvara jasnu granicu između razdoblja prije i poslije dolaska Krista.


Slika2.jpg



Slika1.jpg
O autoru:

Leonardo da Vinci bio je talijanski slikar, arhitekt, izumitelj, glazbenik, kipar, mislilac, matemati
čar i inžinjer. Najveći je renesansni genije, utjelovljenje renesansnog ideala svestranog čovjeka. Leonardo se rodio 15. travnja 1452. u malom gradiću Vinci, blizu Firenze u Toskani. Bio je sin bogatoga Firentinskog bilježnika i seljačke žene. Sredinom 1460-tih obitelj se preselila u Firencu, najvažniji intelektualni i umjetnički centar Italije, gdje se Leonardo obrazovao kod najboljih učitelja u gradu.
Oko 1466. postaje u
čenik u radionici Andrea del Verrocchiija, vodećeg firentinskog slikara i kipara toga doba. U Verrocchijevoj radionici Leonardo se upoznao s mnogim načinima rada, od oslikavanja oltara do izrade velikih kipova u mramoru i bronci.
Samostalni majstor postaje 1478., a prvi rad koji mu je povjeren bilo je oslikvanja oltara kapelice u firentinskoj gradskoj vjećnici koji nikada nije dovršio. U periodu od 1495. do 1497. godine radi na svom remek-djelu Posljednjoj večeri. Za vrijeme svog tzv. drugog firentinskog perioda Leonardo je naslikao nekoliko portreta, ali jedini koji je ostao sačuvan do današnjeg dana jeste čuveni portret Mona Lise.
U Francusku putuje 1516. kako bi stupio u službu kralja Franje I.

Zadnju godinu svog života proveo je u Château de Cloux, blizu mjesta Amboise, gdje je preminuo 2. svibnja 1519. godine.

Iako je naslikao veoma malen broj slika, od kojih je većina ostala nedovršena, on je ipak bio nevjerovatno inovativan i utjecajan umjetnik. U svojim slikarskim začecima njegovi radovi oslanjali su se na one njegovog učitelja Verrocchija.
S vremenom Leonardo se sve vi
še udaljavao od takvog načina rada i u svojim je slikama glavne likove stavljao u prvi plan dok su se u pozadini mogli vidjeti imaginarne ruševine i scene bitaka.
Osim Posljednje večeri, Mona Lise i Poklonstva kraljeva poznate su i: Djevica u špilji, Sveti Ivan Krstitelj, Starac i mladić...
Veliki renesansni majstori: Rafaelo, Andrea del Sarto i fra Bartolommeo u
č
ili su od Leonarda.

IZVORI:

http://www.moljac.hr/biografije/da_vinci.htm
http://hr.wikipedia.org/wiki/Leonardo_da_Vinci
Leonardo- Frank Zollner
Opća povijest umjetnosti 2- Gina Pischel