Masaccio

200px-Masaccio_Self_Portrait.jpg
Biografija

Rodio se 1401. godine, kao Tommaso di Giovanni Simone Guidi. Bio je jedan od vodećih slikara za vrijeme renesanse. Međutim, o njegovom se životu zna vrlo malo.

Prozvan je Masaccio (tal. Aljkavi Tomo) jer je, prema Vasariju, zanemarivao sve, pa i svoj izgled.

Godine 1422. ušao je u slikarski ceh, a 1424. godine pridružio se "Društvu sv. Luke", bratstvu umjetnika.

Njegov uzor je bilo gotičko slikarstvo Giottoa di Bondonea koji je slikao 100 godina prije njega. No Masaccio je u svom slikarstvu postigao mnogo više od Giottoa, jer njegovi likovi učvršćeni obrisom sadrže puno više individualnosti i karaktera. Primjenom perspektive stvarao je iluziju na svojim slikama.

Svojim freskama u kapeli Brancacci u Firenci, presudno je utjecao na Fransesca Lippija (koji je dovršio te freske u kapeli), Paola Uccellea, Andrea del Castagna i B. Gozzolija.

Glavno Masacciovo djelo nalazi se u kapeli Brancacci u crkvi Sta Maria del Carmine koju je oslikao zajedno s Masolinom da Panicaleom. Novim načinom ( tal. Maniera moderna ) ostvario je čuvene kompozicije: prizori iz života sv. Petra (Porezni novčić; Sv. Petar dijeli milostinju) i istočni grijeh (Izgon iz raja).

Iako je umro 1429., sa samo 27 godina, izvršio je velik pomak u slikarstvu 15. stoljeća, među prvima je ostvario djela renesansnog duha i udario temelje zamaha tog stila u Italiji.


Masacciova genijalnost slikanja
Originalan smisao za jednostavnu monumentalnost možemo pronaći na njegovoj freski u crkvi Sta Maria NovellaSveto Trojstvo (1425.). Masaccio na toj slici uvodi jasnu linearnu perspektivu i to na taj način što prikazuje određene arhitektonske oblike s jasnim skraćenjem prema dubini. Sveta tri lika (Sveti Otac, Krist, Bogorodica i po gotičkom pravilu jedan svetac koji prati Bogorodicu, u ovom slučaju Sveti Ivan) smještena su u arhitektonski okvir oltara renesansne katedrale. Tako je ova tema, koja je jedna od najčešće reproduciranih tema do tada, dobila sasvim novu vrijednost kroz perspektivu oslikane arhitekture. Još jedna stvar koju je Masaccio primjenjivao da pojača dojam iluzije dubine prostora, bilo je to što je fresku spustio na razinu ljudi .

Popis djela

  • Raspelo (c. 1426) - ulje na drvu,

  • Oltar iz Cascie (1422, dubious) ulje na drvu,

  • Djevica s djetetom i sv. Anom (1424-1425) - tempera na drvu

  • Djevica s djetetom (1424) - tempera na drvu

  • Portret mladića (1425) - drvo

  • Sv. Pavle (1426) - tempera na drvu

  • Sveto Trojstvo (1425-1428) - freska

  • Gospa s djetetom (1426) - ulje na drvu

  • Rođenje Isusovo (1427-1428) - tempera na drvu

  • Sv. Jeronim i sv. Ivan Krstitelj (c. 1426-1428) drvo

  • Sv. Andrija - ulje na drvu



Sveto Trojstvo
Trinity_Masaccio.jpg


Sveto Trojstvo

Mjesto i vrijeme nastanka

Freska je nastala 1426. – 1428. godine, a nalazi se u firetinskoj crkvi Santa Maria Novella. Ona predstavlja jednu od prvih renesansnih slika u kojoj su prvi put upotrijebljena pravila linearne perspektive, ali i novih elemenata arhitekture.

Tehnika crtanja

Freska je tehnika slikanja na zidu. Slika se bojama, koje se rastapaju u vodi, po svježem sloju žbuke. Boja se suši istovremeno s podlogom i tako se nerazdvojno povezuje s njom.

Analiza djela

Kompozicija, tj. razmještaj likova na fresci je piramidalan i u hijerarhijskom redu po važnosti likova. Tako vrh piramide čini lice Boga (koji stoji na postolju iznad križa) i rukama drži križ na kojem je razapet Krist, a između njihovih glava lebdi bijela golubica (Duh Sveti). Isusove ruke su napete, a glava mu je blago obješena na grudi. Tijelo mu je naslikano dotada neviđenom preciznošću te se čak nazire i kroz tanku tkaninu njegove robe. Ostatak kompozicije čine Marija (koja gleda u promatrača i čini simboličan pokret rukom pokazujući na svog sina), Sveti Ivan (u ožalošćenoj pozi), te na stubi izvan svetog prostora luka kleče dva donora u molitvi (vjerojatno članovi utjecajne obitelji koji su platili ovu fresku). Njihovo prisustvo na slici nije samo znak njihova sponzoriranja, nego i njihova želja da se pokažu pobožnima.

Iluzija dubine prostora iza crkvenog zida ostvarena je pomoću linija koje se protežu u rebrima naslikanog svoda, a proizlaze iz točke nedogleda.

Na donjem dijelu freske, naslikan je sarkofag kojeg okružuju dvostruku korintski stupovi, a na njemu leži kostur. Iznad njega piše: "Ja bijah ono što si ti, a što sam sada to ćeš ti biti." Ovo upozorenje mrtvih živima naziva se "memento mori" (podsjetnik smrti) , a bilo je veoma popularno u srednjem vijeku i renesansi. Uloga takvih poruka bila je da upozori promatrače na konačnost ljudskoga života i ponudi put k spasenju koji se može ostvariti vjerom u Krista.

Što se tiče boje, božanski likovi ističu se snažnim sivim i crvenim tonovima koji se spiralno prožimaju.

Sitnije nepravilnosti na slici (npr. visina likova) zapravo nadahnjuju sliku životom, te kod promatrača stvaraju dojam da se i sam nalazi u kapelici stojeći pred svecima.


Izvori: http://hr.wikipedia.org/wiki/Masaccio

http://hr.wikipedia.org/wiki/Sveto_Trojstvo_(Masaccio)