Nikola Firentinac, u talijanskoj povijesti umjetnosti znan kao Niccolò Fiorentino, ili Niccolò Di Giovanni Fiorentino (1418.- Šibenik, 1506.), bio je renesansni kipar i arhitekt. Po onom što se danas zna, najvjerovatnije je da je bio toskanskog podrijetla, koji je veći dio svog života proveo u Dalmaciji.


O njegovom ranijem radu i životu u Italiji se sve do nedavno, vrlo malo znalo. Nakon istraživanja američke povjesničarke umjetnosti i objavljivanja njenog djela Niccolò di Giovanni Fiorentino and Venetian sculpture of the early Renaissance 1978.g stvari su u mnogome postale jasnije. Tako znamo da je isprva radio i učio u Donatellovoj padovanskoj kiparskoj radionici (kasnih 1440-tih ili početkom 1450-tih), a nakon toga radio je u Veneciji.

Za hrvatsku renesansu je značajan, jer je on ustvari donio taj stil iz Toskane i primijenio ga prvi put na kapeli blaženog Ivana u trogirskoj katedrali i Katedrali sv. Jakova u Šibeniku. Gradnju koje je preuzeo nakon smrti Jurja Dalmatinca 1473.. On je završio gradnju pobočnih lađa, kupole i projekt krovišta – kamenih svodova. Po nekim povjesničarima umjetnost Nikola Firentinac izveo je 2/3 katedrale, a Juraj Dalmatinac svega 1/3.

Nikola Firentinac se spominje u Trogiru, kada u prosincu 1467. zajedno sa kiparom Andrijom Alešijem potpisuje ugovor za izradu skulptorske dekoracije kapele sv. Ivana u trogirskoj katedrali. 16 slobodno stojećih kipova (ukljućujući Krista i dvanaest apostola) i reljef Marijine krunidbe. Zbog toga se godina 1468., drži za stvarni početak renesansnog stila u Dalmaciji. Tada nastaje projekt Nikole Firentinca za gradnju kapele, prvog cjelovitog arhitektonskog djela rane renesanse na istočnoj obali Jadrana.

Također je radio i na u trogirskoj dominikanskoj crkvi grobnicu patricija Subotića, dekoraciji pročelja i portala samostanske crkve Sv. Marija, šibenskoj katedrali te na crkvi sv. Marije u Šibeniku.



KATEDRALA SV.JAKOVA U ŠIBENIKU


Sibenik1_(js).jpg
Katedrala Sv. Jakova u Šibeniku najznačajnije je graditeljsko ostvarenje 15. i 16. st. na tlu Hrvatske. Zbog svojih iznimnih vrijednosti katedrala je 2000. godine uvrštena u UNESCO-ov popis svjetskog kulturnog nasljeđa.

Nastanak katedrale obuhvaća tri različite stilsko-razvojne faze od kojih se prva naziva po biskupu Boganu Pulšiću (1402.-1437.) koji je započeo s njezinom gradnjom, dok se preostale dvije nazivlju po dvojci najznačajnijih arhitekata koji su definirali njezin današnji lik – Jurju Matijevom Dalmatincu i Nikoli Ivanovom Firentincu. Tijekom stoljetnog razdoblja gradnje katedrala je nastajala sukcesivnim izmjenama triju različitih arhitektonskih koncepcija, pri čemu se izmijenila tri različita stila: prvi gotički, drugi mješoviti gotičko-renesansi i treći renesansni( u daljnjem tekstu je obrađen treći stil-renesansni u kojem je Nikola Firentinac završio Katedralu Sv.Jakova u Šibeniku).


Treće razdoblje gradnje (1475-1536) tzv. "Nikolina katedrala"


1475. Firentinac zatječe katedralu dovršenu do visine obodnih zidova svetišta i zidova bočnih brodova, ali međusobno neusklađenih i nepovezanih, te sa brojnim tlocrtnim nepravilnostima (istanjeni te izlomljeni zidovi svetišta i transepta u interijeru).Do 1477. godine Nikola Firentinac izrađuje projekt za dovršetak čitavog gornjeg dijela katedrale te počinje s presvođenjem bočnih kapela svetišta. Mijenjajući raniju koncepciju bazilike otvorenog krovišta u crkvu presvođenu bačvastim svodovima Nikola prvo nivelira visine svetišta i trobrodnog korpusa crkve, a potom, te snažnim, vijencem jasno razdvaja prethodno sagrađene dijelove od svojeg novog gornjeg dijela.Prilagodbom Jurjeve "montažne tehnike" gradnje Nikola Firentinac nad bočnim kapelama svetišta podiže kratke bačvaste svodove sastavljene od dugačkih kamenih ploča slaganih na preklop (dovršeni do 1479.). Nikola ispravlja i ojačava zidove korskog djela, te ih vrlo brzo (do 1483.) podiže do razine svoda. Pri tome primjenjuje složena inženjerska rješenja – u debljini zida sakrivene metalne šipke.1499.godine Nikola poćinje sa gradnjom kamenog namještaja za svetište.U trenutku njegove smrti (1506.) katedrala nije bila u potpunosti dovršena, nego se gradila još tri desetljeća ali u potpunosti prema njegovim nacrtima bez ikakvog odsutpanja.


Katedrala je više puta restaurirana, ali najveći podhvat je bio restaurirati rupu u kupoli koju su stvorile tri granate ispaljene sa broda bivše JNA, 18.rujna 1991.g. Restauracija je dovršena 14.ožujka 1997.g.

9.jpgsibenik-katedrala-sv-jakova-3.jpgSibenik_katedrala01_Croatia.jpg

Katedrala sv. Jakova u Šibeniku, unutrašnjost katedrale, kipovi sv. Mihovila , Jakova i Marka koji okružuju kupolu( sv.Marko nije na slici), te pogled sa rive na katedralu.



Popriječno je podjeljena na prednji dio za vjernike i začelni, gdje su smješteni prezbiterij, dvije otvorene male galerije i svetišta. Prostor za vjernike podijeljen je gotičkim arkadama u tri lađe. Središnja se ističe impozantnom visinom i polukružnim kamenim krovom. Nad arkadama pobočnih lađa podigao je Nikola Firentinac dekorativne galerije okrenute lađi. Kipove sv. Mihovila, Jakova i Marka je Firentinac isklesao te postavio okolo kupole kao zaštitnike.



http://hr.wikipedia.org/wiki/Katedrala_sv._Jakova_u_Šibeniku#Literatura
http://hr.wikipedia.org/wiki/Nikola_Firentinac
http://www.sibenik.hr/sibenik/kulturno_povijesna_bastina2.asp